Podgorica, (MINA-BUSINESS) - Crnoj Gori nijesu potrebni samo novi hoteli, već njihove više kategorije i luksuzni rizorti koji mogu promijeniti strukturu turističke ponude i privući goste veće platežne moći, saopštio je direktor MBA programa na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Darko Tipurić.

 

On je za Pobjedu kazao da bjekti građeni u vrijeme bivše Jugoslavije, koji su tada predstavljali ozbiljan turistički iskorak, danas u velikom broju slučajeva više ne zadovoljavaju standarde savremenog gosta, niti mogu odgovoriti konkurenciji koja se ubrzano razvija duž cijelog Mediterana.

 

„Jaz nije između onoga što Crna Gora ima i onoga što tržište traži, nego između onoga što priroda nudi i onoga što je zemlja dosad odlučila da od toga napravi“, naveo je Tipurić.

 

On smatra da je vrijeme da se Crna Gora ozbiljnije krene u obnovu zastarjelih hotelskih kapaciteta, te da svako daljnje odgađanje samo povećava trošak zaostajanja.

 

„Hotelski kapacitet je kapitalno dobro koje se troši (fizički i, što je važnije, simbolički), pa objekt koji je prije tri ili četiri decenije predstavljao vrhunac ponude, danas često ne zadovoljava ni prosječna očekivanja. Turizam je, naime, komparativna djelatnost u kojoj se destinacija ne mjeri prema vlastitoj prošlosti, nego prema onome što u istom trenutku nudi konkurencija duž čitavog Mediterana“, rekao je Tipurić.

 

Obnova, kako je dodao, nije pitanje estetske dorade, nego repozicioniranja cjelokupne ponude.

 

„Nije riječ o tome da se zastarjelo osvježi, nego o tome da se odredi gdje Crna Gora želi da bude u vrijednosnoj hijerarhiji destinacija“, objasnio je Tipurić.

 

On smatra da se ono što se ne obnovi na vrijeme, urušava postupno, kapilarno, dok se naposljetku ne pretvori u teret koji povlači cijelu sliku zemlje. Takođe, prisutnost svjetski poznatih hotelskih brendova utiče na privlačenje gostiju veće platežne moći.

 

„Uticaj je znatan, ali ga treba ispravno razumjeti. Gost veće platežne moći donosi odluku u uslovima informacijske asimetrije: on unaprijed ne može provjeriti kvalitet usluge, pa se oslanja na garanciju koje brend nosi. Renomirano ime nije puka oznaka, nego institucionalizirano obećanje standarda, sistem koji smanjuje neizvjesnost i prenosi povjerenje stečeno na drugim tržištima. Uz to, takav brend destinaciju priključuje na globalne mreže distribucije, programe lojalnosti i klijentelu koja se inače do te zemlje ne bi ni okrenula. Valja, međutim, biti precizan: brend je multiplikator, a ne nadomjestak. On uvećava vrijednost dobre ponude, ali ne stvara je ni iz čega. Postavljen nad osrednjim proizvodom, ime se brzo istroši, jer gost koji plaća vrhunsku cijenu ne kupuje natpis na pročelju, nego dosljednost iskustva koje taj natpis jamči“, saopštio je Tipurić.

 

Prema njegovim riječima, Crnoj Gori nedostaju luksuzni i ultra-luksuzni hotelski kapaciteti i to ponajprije u odnosu na prirodnu obdarenost zemlje.

 

„Bokokotorski zaliv, primorje i konfiguracija obale predstavljaju resurs kakvim raspolaže malo destinacija, no realizovana ponuda u najvišem segmentu zaostaje za tim potencijalom. Projekti poput Porto Montenegra i rezorta u Portonovom pokazali su da prostor postoji i da platežno sposobna klijentela dolazi čim joj se ponudi odgovarajući standard, ali takvih je tačaka još premalo da bi tvorile prepoznatljiv vrhunski sloj ponude. Jaz, dakle, nije između onoga što Crna Gora ima i onoga što tržište traži, nego između onoga što priroda nudi i onoga što je zemlja dosad odlučila od toga napraviti“, naveo je Tipurić.

 

On je dodao da ultra-luksuzni segment nije samo pitanje broja zvjezdica, nego pitanje pozicioniranja: on signalizira da destinacija pretendira na najzahtjevnijeg gosta i da je spremna ispuniti obvezu koja iz te pretenzije proizlazi.

 

Kada ej u pitanju sezonalnosti, Tipurić smatra da je to strukturna slabost cijeloga mediteranskog modela ,,sunca i mora“, pa svako njeno ublažavanje ima nerazmjerno velik učinak na isplativost.

 

„Novi, brendirani objekti tu mogu znatno pomoći, jer u ponudu unose sadržaje koji ne zavise od vremena: kongresne i poslovne kapacitete, wellness i zdravstveni program, sportsku i događajnu infrastrukturu. Ti sadržaji stvaraju potražnju i van ljetnih mjeseci, a globalne mreže kojima takvi hoteli pripadaju usmjeravaju goste i u razdobljima kada bi destinacija inače mirovala. Ipak, valja zadržati mjeru: produženje sezone sistemski je ishod, a ne učinak pojedinačnoga objekta. Bez avio povezanosti, komplementarne ponude destinacije i usklađene politike, ni najbolji hotel ne može sam pomaći kalendar. Novi su hoteli nužan, ali ne i dovoljan uslov: oni otvaraju mogućnost, no tu mogućnost mora popuniti cijeli ekosistem destinacije“, rekao je Tipurić.

 

On je kazao da gradnja iznova investitoru daje potpunu kontrolu nad proizvodom i standardom brenda, dok ga rekonstrukcija sputava naslijeđenom strukturom, ali mu zauzvrat nudi položaj koji je već zauzet i koji se drugdje više ne može steći.

 

„Crnogorski je slučaj ovdje osobit: najatraktivnije su priobalne lokacije uglavnom već izgrađene, pa upravo ta zauzetost najboljih položaja investitore često usmjerava prema zahtjevnoj rekonstrukciji ili prema rušenju i gradnji na istome mjestu. Treba, međutim, naglasiti ono što se u javnoj raspravi obično prećutkuje: izbor između obnove i nove gradnje ne određuje samo ekonomska računica, nego i institucionalno trenje, jasnoća vlasničkih odnosa, predvidljivost prostornog planiranja i brzina izdavanja dozvola. Ondje gdje su ta pravila nejasna i spora, kapital se povlači bez obzira na kvalitetu same lokacije“, rekao je Tipurić.

(kraj) nar