Kvalitet voda zahtijeva velike investicije

167
foto:eu.me

Podgorica, (MINA) – Kvalitet voda je podoblast pregovaračkog poglavlja 27 koja zahtijeva velike investicije i kvalifikovan kadar, ocijenila je članica Radne grupe za to poglavlje Nataša Kovačević, navodeći da nije realno očekivati da ono bude zatvoreno u kratkom roku.

Kovačević je agenciji MINA kazala da ta podoblast velike investicije posebno zahtijeva u dijelu izgradnje i modernizacije sistema za prikupljanje i prečišćavanje komunalnih otpadnih voda, kao i tehnologija za prečišćavanje.

„Najveći izvori zagađenja površinskih i podzemnih voda su komunalne otpadne vode, koje se uglavnom u neprečišćenom obliku ispuštaju u vode, na koncentrovan ili difuzan način“, rekla je Kovačević.

Ona je podsjetila da u Crnoj Gori postoje samo četiri gradska postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV), dok se sa izgradnjom novih značajno kasni.

„PPOV u Podgorici ne odgovara niti kapacitetima niti tehnološkim standardima i nije u skladu sa standardima Evropske unije (EU), kazala je Kovačević.

Kako je navela, kod nekih postrojenja koja su izgrađena ili su u finalnoj fazi izrade, problem predstavljaju planovi i način odlaganja obrađenog kanalizacionog mulja, pa tako za Nikšić ne postoji konkretno definisan plan, a problem je evidentan i u Budvi, Herceg Novom i Tivtu.

Takođe, upozorila je Kovačević, značajno se kasni sa funkcionalnim uspostavljanjem vodnog informacionog sistema, koji bi trebalo da doprinese standardizaciji podataka.

„Ne postoji dostupan registar podzemnih voda, procjena kapaciteta akumulacija koje su na raspolaganju, planovi zamjene vodovodnih distributivnih mreža, dok vodni katastar koji postoji za 12 opština i sadrži samo hidrološke, a ne i biodiverzitetske podatke, nije dostupan javnosti“, kazala je Kovačević.

Prema njenim riječima, monitoring površinskih voda često ne prati potrebe monitoringa zaštite životne sredine čiji bi trebalo da bude integralni dio, dok zaostaje i monitoring podzemnih voda.

„Postoji značajan nedostatak kadra kvalifikovanog za ispunjavanje zahtjeva, posebno u Upravi za vode i Zavodu za hidrometeorologiju i seizmologiju, koji se tiču prikupljanja i provjere podataka, kao i obezbjeđenja kvaliteta i izvještavanja“, istakla je Kovačević.

Iako je, kako je navela, kroz Zakon o vodama postignut dobar nivo usklađenosti sa Okvirom direktivom o vodama, za pripremu pune implementacije se moraju uraditi planovi upravljanja rječnim slivovima do 2021. godine u skladu sa zahtjevima iz Zajedničke pozicije EU za životnu sredinu.

Neophodno je, smatra Kovačević, sprovesti i analize uticaja na površinske i podzemne vode, ekonomsku analizu upotrebe vode za svaki svaki rječni sliv, i uspostaviti program za praćenje statusa voda.

Na pitanje kako ocjenjuje odnos države prema vodnim, i uopšte prirodnim resursima, Kovačević je kazala da su izuzetne planinske, čiste i biodiverzitetom bogate rijeke Crne Gore, izuzete kao razvojni potencijali i resursi od kojeg život lokalnog stanovništva zavisi.

„Više decenija su brutalno uništavane i obezvrijeđene deponijama usred korita, na obalama, neplanskom gradnjom nasipa, oduzimanjem voda za operacionalizaciju malih hidroelektrana, eksploatacijom rječnih nanosa i slično“, navela je Kovačević.

Ona je ocijenila da, uz pritiske otpadnih voda i klimatološke uslove, rijeke Crne Gore nikad nijesu bile u lošijem stanju.

„Posljednji slučaj devastacije na Tari predstavlja školski primjer kako nadležne institucije zaobilaze pravna rješenja za zaštitu životne sredine, prirode i međunarodne obaveze iz konvencija i transponovanih evropskih propisa, za rad profita i investicija“, smatra Kovačević.

Ona je istakla da to nije izolovan slučaj, o čemu govore brojni slučajevi devastacije rijeka izgradnjom malih hidroelektrana (mHE) na sjeveru Crne Gore.

„Stihijska izgradnja ovih elektrana dovela je ne samo do ekoloških nego i društvenih posljedica, ugrožavajući pravo na pravednu raspodjelu voda lokalnim zajednicama“, kazala je Kovačević.

Činjenica je, kako je kazala, da je proces planiranja i gradnje mHE u Crnoj Gori u suprotnosti sa principima integralnog korištenja riječnih tokova i nije zasnovan na principima održivog razvoja.

Kovačević je podsjetila da su od 2008. do 2016. godine, kada je izdat najveći broj koncesija, nedostajali strateški dokumenti koji su trebali da posluže kao osnova za njihovo izdavanje.

Ona je kazala da do 2015. godine nije postojao ni plan davanja koncesija u skladu sa Zakonom o koncesijama, a u tom periodu su dodijeljene koncesije za gradnju 30 mHE .

„Plan davanja koncesija je izrađen 2016 godine, i na njega nije rađena strateška procjena uticaja na životnu sredinu, što bi bilo u skladu sa Zakonom o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu“, kazala je Kovačević.

Jasno je, kako je navela, da nijesu ispoštovani ni nacionalni zakoni, a takođe ni politike EU, zbog čega su u Rezoluciji Evropskog parlamenta za Crnu Goru prošle godine evropski poslanici iskazali zabrinutost za neodrživu gradnju mHE ističući da se “mnoge ne planiraju u skladu sa evropskim zakonodavstvom i konvencijama, uprkos otvaranju poglavlja 27”.

Kovačević je kazala da otvaranje tog poglavlja donosi strožije zahtjeve kada je u pitanju implemetacija transponovanog evropskog zakonodavstva.

Neophodno je, smatra ona, raditi na jačanju administrativnih i finansijskih kapaciteta i implementaciji zakonske regulative, kako bi se proces pregovora završio sa što boljim rezultatima.

„S obzirom na to da u prethodnom periodu nijesmo uspostavili sistemske i opetativne kapacitete za implementaciju u oblastima upravljanja otpadom, kvaliteta voda i zaštite prirode, o čemu izvještaji jasno govore, nije realno očekivati da se ovo poglavlje zatvori u kratkom roku“, smatra Kovačević.

Kako je navela, za sva prelazna razdoblja koja su zahtijevana, EU je pozvala Crnu Goru da dostavi detaljan plan sprovođenja, koji uključuje vremenski raspored i ključne etape za sprovođenje direktiva, plan ulaganja , metodologije, kao i detaljan plan sprovođenja za jačanje kapaciteta organa nadležnih za vode.

„Ukoliko se prema izazovima koji nam predstoje samim otvaranjem poglavlja ne postavimo odgovorno, sve ono što ne implementiramo prije zatvaranja poglavlja, odnosno ulaska u EU moraćemo da platimo kroz penale“, zaključila je Kovačević.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Evropske unije kroz realizaciju projekta “Dealing with ethics and fake news” pod oznakom IPA2018/397-252. Sadržaj je isključiva odgovornost Agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove EU. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.