Među učenicima prisutno sajber nasilje 

106
foto: Juventas

Podgorica, (MINA) – Gotovo svaki deveti učenik osnovne škole, odnosno skoro svaki peti srednje škole, osjetio je neki vid sajber /cyber/ nasilja, koje se realizuje posredstvom digitalnih uređaja kao što su mobilni telefoni, računari i tableti, pokazalo je istraživanje nevladine organizacije Juventas.

Koordonatorka programa te NVO, Maja Marković kazala je da se takozvani sajberbuling može javiti na najrazličitijim platformama kao što su SMS, preko različitih aplikacija i onlajn putem društvenih mreža, foruma, različitih internet adresa i igrica.

„Podaci istraživanja ukazuju da postoji i sajber nasilje i da je gotovo svaki deveti učenik osnovne škole i svaki peti učenik srednje škole osjetio povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zato što je neko od učenika iz njegove škole napisao neki komentar ili podijelio fotografiju”, rekla je Marković agenciji MINA.

Ona je kazala da je ono po čemu je taj vid nasilja specifičan jeste da nije fizički, ali nije ni isključivo verbalni, te ga nije lako definisati i smjestiti u određeni kontekst, ali nije jednostavno ni utvrditi sistem odgovornosti.

“Kao i kod ostalih vrsta nasilja, i sajber nasilje može voditi ka veoma ozbiljnim i dugoročnim problemima kod žrtava”, kazala je Marković.

Nove tehnologije, kako je rekla, omogućavaju besplatnu i 24 sata dostupnu komunikaciju, pa i nasilje koje se sprovodi ovim putem može biti ekstremno učestalo i “proganjajuće”.

“Na osnovu podataka možemo zaključiti da je jako važno edukovati djecu u ranom uzrastu o sigurnom korišćenju interneta i digitalnih tehnologija generalno. Takođe, potrebno je raditi na razvoju medijske pismenosti kod djece”, navela je Marković.

U istraživanju o vršnjačkom nasilju koje je NVO Juventas sprovela, nastavnici, kako je precizirala, navode da su najmanje obučeni za nasilje putem interneta, čije korišćenje je svakodnevno prisutno kod većine djece. Kada se nasilje dešava u školi, ono se često nastavlja putem interneta gdje nastavnici nemaju uvid u dalji tok dešavanja, a samim tim ne uspijevaju pomoći djetetu žrtvi pri rješavanju problema vršnjačkog nasilja.

“Svakako da je ovdje značajno upoznati nastavnike sa znakovima koji mogu upućivati da na to da dijete trpi nasilje kako bi mogli blagovremeno reagovati. A nastavnici imaju i veoma bitnu ulogu u edukaciji učenika o sigurnom korišćenju interneta, prepoznavanju štetnih sadržaja i podsticanju učenika da prijave kršenja svojih prava”, ocijenila je Marković.

Ona je, odgovarajući na pitanje na koji način roditelji mogu bolje da kontrolišu djecu kako ne bi bila izložena neprimjerenim sadržajima interneta i eventualnom nasilju, kazala da dostupnost internetu i lakoća ostvarivanja kontakta može i dovodi djecu u kontakt sa ljudima sa kojima se ona ne bi srela u oflajn svijetu, a koji mogu biti sprovodioci nasilja.

“Roditelji imaju težak zadatak da zaštite djecu od neprimjerenih sadržaja na internetu i eventualnog nasilja. Neophodno je da roditelji od ranog uzrasta kontrolišu sadržaje kojima djeca pristupaju, ali i da ih blagovremeno informišu i edukuju o eventualnim opasnostima kojima mogu biti izloženi”, smatra Marković.

Stoga je, kako je ocijenila, potrebno obučiti roditelje kako da limitiraju pristup internetu u najranijem uzrastu, kontrolišu koje sadržaje djeca treba da konzumiraju, izbjegavaju stereotipne sadržaje, posebno negativne uzore koji podstiču nasilje, a ne trpe posljedice, podstiču učenje o različitostima, ali i reaguju proaktivno kada su djeca izložena neprikladnim sadržajima.

Marković smatra da je tu bitno pomenuti i značaj edukacije u oblasti medijske pismenosti, što je tema kojoj se u posljednje vrijeme posvećuje više pažnje i to sa razlogom.

“Naime, neophodno je da mladi ljudi znaju da razumiju različite medijske sadržaje, da kritički sagledavaju informacije koje im se plasiraju, kao i da sami preuzmu odgovornost kada su oni kreatori sadržaja na društvenim mrežama i internetu uopšte”, precizirala je Marković.

Ona je navela da se u posljednje vrijeme sve veća pažnja posvećuje borbi protiv vršnjačkog nasilja, kao i različitim oblicima internet nasilja u okviru toga.

„Ovdje su posebno aktivne organizacije civilnog društva koje sprovode veliki broj projekata samostalno ili u saradnji sa školama. Međutim, ono što je neophodno jeste da cjelokupan proces bude bolje iskoordinisan i da se postavi jasnija podjela odgovornosti gdje će biti jasno koji dio sistema ima koji zadatak i u kojoj fazi“, rekla je Marković.

Pored toga, uporedo je potrebno raditi na edukaciji mladih i razvijanju pozitivnih vrijednosti, kako bi se različiti oblici nasilja prevenirali.

„Digitalnoj pismenosti, kao jednom od oblika medijske pismenosti treba dati veći značaj, pogotovo zato što mladi danas većinu vremena provode na internetu. Istovremeno sa edukacijom koja je vezana za prepoznavanje nasilja na internetu i štetnih sadržaja, neophodno je raditi na edukaciji mladih kako digitalne alate mogu na jednako zabavan način koristiti i za stvari koje su im od koristi kao što su učenje, ali i različite kreativne aktivnosti“, poručila je Marković.

Ona je, govoreći o zakonskom okviru kojim se reguliše oblast vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, kazala da on generalno nije dovoljno razvijen, pa samim tim ni dio koji se tiče uznemiravanja preko interneta.

„Kada se radi o vršnjačkom nasilju, postoji jasno propisano uputstvo pod nazivom Podjela odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja, u kom su definisane nadležnosti i procedure koje treba da budu sprovedene u okviru škole. Međutim, to uputstvo se ne sprovodi u dovoljnoj mjeri i još nijesu svi u školama upoznati sa sadržajem ovog dokumenta“, kazala je Marković.

Ona je dodala da se, ipak, različiti slučajevi zlostavljanje putem interneta mogu posmatrati i kroz druge uglove, odnosno na njih se mogu primjenjivati zakonske odredbe koje se tiču diskriminacije, slobode izražavanja i nasilja nad djecom.

„U tim slučajevima primjenjuju se odredbe koje su propisane relevantnim zakonskim aktima“, zaključila je Marković.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.