Posljedice neusvajanja zakona mogu biti višestruke

30
foto: ombdusman

Podgorica, (MINA) – Posljedice neusvajanja zakona o životnom partnerstvu osoba istog pola mogu biti višestruke, ocijenio je zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Siniša Bjeković, navodeći da je donošenje tog akta međunarodna obaveza Crne Gore.

Bjeković je agenciji MINA kazao da su u toj instituciji iznenađeni i zatečeni informacijom da zakon nije prošao parlamentarnu procedura, jer se njegovo donošenje može tretirati i kao inicijativa Zaštitnika, koja je plasirana već nekoliko godina unazad.

„Bez obzira na najave koje smo mogli čuti na pojedinim skupštinskim radnim tijelima, očekivali smo da će zakon biti usvojen iz prostog razloga što se radi o međunarodnoj obavezi Crne Gore“, rekao je Bjeković.

On je upozorio da posljedica nedonošenja zakona može da bude dvostruka.

U jednom smislu, kako je naveo, to je minus u ispunjenja obaveza Crne Gore u evroatlanskim integracijama.

„Sa druge strane, što je možda još značajnije, bio zakon donijet ili ne, odluke koje se donose u vezi sa ostvarivanjem prava i sloboda organizacija i pojedinaca iz LGBT populacije moraće se ostvarivati na način kako to propisuje praksa Evropskog suda za ljudska prava“, istakao je Bjeković.

Prema njegovim riječima, bez obzira da li je zakon donijet ili nije, u oblastima gdje je to praksa Evropskog suda već potvrdila, sudovi i drugi državni organi moraju se usaglasiti i povinovati standardima koje je taj sud već zauzeo.

Bjeković je kazao da su ključni predmeti, koji se često pominju, Oliari protiv Italije, Velianatos i drugi protiv Grčke i Pajić protiv Hrvatske, jer se upravo u tim predmetima podsjeća da je obaveza države da se donese zakon.

„Ako se zakon ne donese i ne ostvare se prava u skladu sa standarsima Evropskog suda, država mora primijeniti sve one mehanizme i presude sudova, koji su dužni da neposredno i direktno primijene pravo, odnosno konvencijsku praksu“, pojasnio je on.

Važno je, smatra Bjeković, napomenuti da Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca, u članu sedam, definišući ko se sve može smatrati članom porodice stranca koji traži zaštitu, između ostalog kaže da su to bračni ili vanbračni supružnik, u skladu sa propisima Crne Gore, kao i lice koje je sa njim u zajednici koja se smatra životnim partnerstvom.

„Imajući u vidu da smo mi obavezni da primjenjujemo međunarodne standarde, uključujući praksu Evropskog suda, ovo de fakto znači da smo mi, ovim članom ovog zakona, u suštini već uveli pojam životnog partnerstva u crnogorski pravni poredak“, kazao je Bjeković.

On je rekao da institucija Zaštitnika ne može zbog neusvajanja zakona da okrivljuje bilo koji politički subjekt jer, kako je naveo, polaze od pozicije da je implementacije ljudskih prava i sloboda obaveza dražave.

„Bojim se da smo ovim odložili, ne samo donošenje zakona, nego i podizanje svijesti o tome šta društvo i država treba da čine kako bi osobe iz LGBT populacije mogu da ostvare punu jednakost u pitanjima koja su, kao takva, propisana i međunarodnim i nacionalnim pravom, da bi postigle punu ravnopravsnost u Crnoj Gori“, naveo je Bjeković.

On je podsjetio da su sporna pitanja, koja su u kontrastu sa tradicionalnim, konzervativnim stavom, poput usvajanja i starateljstva, izbjegnuta u predloženom zakonu.

„Upravo zbog toga smo očekivali da će zakon dobiti potrebnu podršku u Skupštini i zaživjeti u pravnom poretku Crne Gore“, dodao je Bjeković.