Zatvaranje poglavlja 27 teško predvidjeti

200
foto: privatna arhiva

Podgorica, (MINA) – Crna Gora se u upravljanju vodama suočava sa nedostatkom novca, struke i ograničenim istraživačkim kapacitetima, kazao je predstavnik Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF), Milija Čabarkapa i dodao da je zatvaranje poglavlja 27 – Zaštita životne sredine i klimatske promjene teško predvidjeti.

On je agenciji MINA rekao da je u ovom trenutku veoma teško predvidjeti zatvaranje tog poglavlja, jer je to pitanje političke volje i kapaciteta institucija u toj oblasti.

»Postoje brojni problemi u upravljanju vodama koji se u prvom redu odnose na nedostatak finansijskih sredstava za pripremu svih neophodnih osnova, zatim na nedostatak struke i ograničene istraživačke kapacitete«, naveo je Čabarkapa.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori se posljednjih godina planira korišćenje voda u različite namjene bez neophodnih osnova, kao što su planovi upravljavanja vodama, vodni katastar i informacioni sistem, a čije je donošenje definisano važećim zakonskim rješenjima.

Čabarkapa je kazao da takvo planiranje korišćenja voda može biti destruktivno za životnu sredinu, a samim tim i stanovništvo, što se, kako je dodao, pokazalo na primjeru igradnje malih hidroelektrana.

»Jedan od izazova sa kojim se Crna Gora suočava je da u cilju zaštite vodnih resursa mora biti uspostavljen sistem integrisanog upravljanja resursima vode«, rekao je Čabarkapa.

On je objasnio da to znači da je neophodno uspostaviti proces koordinacije zaštite, upravljanja i razvoja vodnih, zemljišnih i ostalih srodnih resursa između sektora, kako bi se povećala ekonomska i društvena korist uz očuvanje, i gdje je to neophodno obnavljanje slatkovodnih ekosistema.

Čabarkapa je naveo da u cilju zaštite vodnih resursa Crna Gora mora obezbijediti adekvatnu prevenciju zagađenja koje potiče od različitih ljudskih aktivnosti, a u prvom redu onog koje potiče od komunalnih i industrijskih otpadnih voda i čvrstog otpada, koji se često može naći na obalama i u samom koritu rijeka.

»Neophodno je obezbijediti kvalitetan monitoring kvaliteta vode, saradnju, komunikaciju i koordinaciju u upravljanju tokovima i između korisnika i učešće javnosti u identifikaciji problema i donošenju odluka«, dodao je on.

Čabarkapa smatra da je odnos države prema vodnim resursima, kao jednom od najvećih prirodnih bogatstava kojim Crna Gora raspolaže, često upitan.

»Često smo svjedoci nedovoljno dobre implementacije kaznenih politika prema zagađivačima, bilo da su u pitanju pravna ili fizička lica«, kazao je on.

Kako je naveo Čabarkapa, država je u prethodnom periodu odobrila više od 50 projekata malih hidroelektrana koje će se graditi na crnogorskim rijekama.

Prema njegovim riječima, njihovom izgradnjom doći će do nastanka značajnih hidromorfoloških pritisaka, promjene prirodnog hidrološkog režima voda, promjene sedimenata, prirodnih plavnih ciklusa, kao i sprječavanja migracije zaštićenih i ugroženih vrsta.

Sa druge strane, kako je naveo Čabarkapa, postoje jednako veliki i izraženi uticaji na lokalno stanovništvo, koje gravitira rijekama na kojim se grade male hidroelektrane.

»Naime, stanovništvo ostaje bez vode za navodnjavanje i vodosnabdijevanje, a to su osnovi uslovi njihove egzistencije. Takođe oni ostaju bez kulturne, ambijentalne, rekreativne i turističke vrijednosti koje su im ranije rijeke u prirodnom obliku pružale«, dodao je on.

Na pitanje da li je kod građana dovoljno razvijena svijest o neophodnosti preduzimanja svih mogućih aktivnosti kako bi vode bile zaštićene, Čabarkapa je odgovorio da dobar dio njih ima izazito razvijenu svijest kada se govori o zaštiti životne sredine generalno.

Kako je naveo, sa druge strane postoje i nesavjesni pojedinici koji nerijetko zagađuju sve segmente životne sredine, uključujući i vodne resurse.

„Nerijetko možemo u koritima naših rijeka vidjeti tijela uginulih životinja, ili kabasti otpad. Stoga, postoji potreba i prostor za jačanje svijesti građana o važnosti očuvanja vodnih resursa“, poručio je Čabarkapa.

Komentarišući gradnju malih hidroelektrana, on je rekao da je dosadašnje planiranje izgradnje imalo mnogo problema, da je neodrživo i da se nije vršilo u skladu sa važećim zakonskim aktima i obavezama prema životnoj sredini i socijalnim pitanjima.

Prema riječima Čabarkape, takav neodrživi način planiranja doveo je do sadašnje situacije – protesta lokalnog stanovništva, uništenih rijeka, šuma i lokalne infrastrukture.

„Hidroenerija je obnovljivi izvor enerije, ali nije i zeleni izvor energije, jer ima brojne negativne uticaje kako na životnu sredinu, tako i na stanovništvo“, dodao je on.

Čabarkapa je poručio da Crna Gora mora da zaštiti svoja riječna bogatsva i okrene se drugim vidovima obnovljivih izvora energije, imajući u vidu potencijale koje država ima.

Kada je u pitanju rijeka Tara, on je kazao da je WWF od početka zabrinuta zbog devastacija koje se dešavaju u dijelu sliva rijeke uslijed izgradnje autoputa, a koji je dio svjetskog programa „Čovjek i biosfera“.

„Kako Tara predstavlja jedno od najznačajnijih prirodnih nasljeđa Crne Gore, Vlada ne smije da dozvoli dalje uništavanje tog jedinstvenog bogatstva različitim infrastrukturnim projektima“, rekao je Čabarkapa.

Kako je naveo, brojni građani Crne Gore više puta su ukazivali na to da se otpadne vode koje nastaju pranjem građevinskih mašina, koje se koriste za izgradnju autoputa, ispuštaju u Taru, pri čemu dolazi do zamućivanja i brojnih negativnih uticaja na akvatični svijet te rijeke.

„To jasno ukazuje na nepoštovanje, odnosno neadekvatno sprovođenje mjera za sprječavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja na životnu sredinu koje su sastavni dio Elaborata procjene uticaja. U tom slučaju očigledno je da su zakazali nadležni inspekcijski organi“, zaključio je Čabarkapa.

Tekst je napisan uz finansijsku podršku Evropske unije kroz realizaciju projekta “Dealing with ethics and fake news” pod oznakom IPA2018/397-252. Sadržaj je isključiva odgovornost Agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove EU. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.